Započela izgradnja podmorskog ispusta
Započela je izgradnja podmorskog ispusta ukupne duljine 2.364 m. Predmetna građevina podmorskog ispusta se sastoji od kopnenog dijela ispusta dužine 761 m (DN 280 mm) i podmorskog dijela cjevovoda dužine 1.603 m (DN 280 mm; DN 250-140-difuzor). Izgradnja podmorskog ispusta izvodi se tehnologijom horizontalnog bušenja.
Radni proces tehnologije horizontalnog bušenja uključuje niz postupaka raspoređenih u četiri faze izgradnje:
1. faza – priprema projekta horizontalne bušotine
2. faza – izrada pilotne horizontalne bušotine
3. faza – širenje rupe do željenog promjera
4. faza – uvlačenje cijevi
FAZA 1. Priprema projekta horizontalnog bušenja obuhvaća obradu geodetske slike terena na temelju uzdužnog profila trase, projekta bušenja s parametrima i svim pojedinostima o smjeru, dužini i dubini horizontalne bušotine. Nakon toga se izvodi postupak horizontalnog bušenja koje može odstupati od projektiranih gabarita maksimalno 5 %.
FAZA 2. Izrada pilotne horizontalne bušotine gdje se glava za bušenje pilotne bušotine usmjerava prema prethodno napravljenom projektu i omogućava praćenje točnosti smjera i dubine bušenja. Pilotna bušotina će se izvesti u dva navrata. Prvi dio se izvodi od kopna prema moru u dužini cca 250,00 m i nakon te izvedbe bušilica se transportira na drugi kraj i buši se preostala dužina, tako da bi ukupna dužina bila cca. 525,00 m. Morski dio (laguna) buši se od kopna prema moru, u ovom slučaju od stacionaže 0+525,00 m do stacionaže 0+761,00 m ukupne duljine 236,00 m. Horizontalno bušenje se izvodi ubrizgavanjem mješavine bentonita i vode, za zaštitu uvučenih cijevi od mogućih oštećenja.
FAZA 3. Ova faza odnosi se na širenje rupe do željenog promjera. Nakon što je napravljena pilotna bušotina za promjer cijevi od 280 mm, na glavu za bušenje pričvrsti se povratni proširivač kojim se proširuje rupa do predviđenog promjera, a to je u ovome slučaju na 450 mm. Širenje rupe, također se izvodi dodavanjem bentonitne mješavine koja služi za stabiliziranje rupa i štiti cijevi od oštećenja. Tako se oko uvučenih cijevi napravi omotač od bentonita, debljine cca 3 – 10 cm te je moguće uvući jednu ili više cijevi ovisno od promjera napravljene bušotine. Tijekom samog izvođenja radova redovito se provodi precizno snimanje bušotine za potrebe izrade geodetske i projektne dokumentacije. Dubine bušenja nisu važne jer zbog bentonitnih karakteristika za vrijeme bušenja ne dolazi do urušavanja materijala.
FAZA 4. Uvlačenje cijevi za koje se koristi PEHD cijevi (koluti duljine 100 m ili cijevi koje se vare). Njihova je prednost u tome što imaju veliku otpornost kako na mehaničke, tako i na kemijske utjecaje i ultraljubičasto zračenje. Takvim cijevima nisu potrebne dodatne zaštitne cijevi i pogodne su za direktno uvlačenje u bušotinu. U ovom slučaju uvlačenje cijevi odvijat će se u tri faze. Uvlačenje cijevi prve faze odvijat će se na način da će početak cijevi biti položen na početku iskopne jame (stacionaža 0+250,00 m), te će se uvlačiti prema bušilici koja je postavljena na stacionaži 0+0,00 m. Druga faza uvlačenja cijevi odvijat će se na način da će početak cijevi biti položen na početku iskopne jame (stacionaža 0+250,00 m), te će se uvlačiti prema bušilici koja je postavljena na stacionaži 0+535,00 m. Uvlačenje cijevi treće faze odvijat će se na način da će cijevi biti položene na morsku površinu te će samo uvlačenje krenuti od stacionaže 0+761,00 m prema bušilici koja je postavljena na stacionaži 0+525,00 m. Nakon što su sve cijevi položene, odnosno uvučene u bušotinu, svaku prvu sekciju potrebno je spojiti sa sljedećom. Taj dio će se izvesti pomoću odgovarajućeg tuljka sa slobodnom prirubnicom te pripadajućim brtvenim I vijčanim materijalom, a sve uz pomoć ronioca zbog prisustva visoke podzemne vode na cijelom dijelu trase kopnenog dijela ispusta. Spajanje će se izvršiti u prethodno iskopanom rovu, očišćenom te zaštićenom zaštitnom oplatom od urušavanja terena.
